Križobolja je jedna od najučestalijih bolesti današnjice i razlog posjeta liječniku obiteljske medicine. Najčešće se pojavljuje u dobi između 30. i 50. godine života, radno aktivna populacija, te postaje sve veći javnozdravstveni i socioekonomski teret. Akutna križobolja je mehanička ili neuropatska križobolja koja ima buran i nagao početak bolesti a može se manifestirati na više načina : kao nespecifična bol u leđima kod koje je bol većinom mišićnog porijekla i lokalizirana, radikularna bol - sijevajuća bol duž noge sa parestezijama i mogućim neurološkim deficitom stopala te bol uzrokovana traumom. Bolesnici sa akutnom mehaničkom križoboljom se većinom dobro oporave kroz 1-4 tjedna dok kod bolesnika sa neuropatskom križoboljom prognoza i brzina oporavka ponajviše ovisi o stupnju kompresije korijena živca. Recidivi križobolje nakon akutne atake su vrlo česti a preko 70 % osoba doživi relaps bolova. Stoga je od iznimne važnosti educirati bolesnike kako prevenirati ponovne atake - kretanje, tjelesna aktivnost, svakodnevno vježbanje, promjena stila života. Mogućnost konzervativnog liječenja akutne križobolje su velike a njihov uspjeh ponajprije ovisi o suradljivosti bolesnika. Prvi preduvjet uspješnog liječenja akutne križobolje je utvrditi razlog nastanka križobolje; anamneza, fizikalni pregled, dijagnostičke metode (RTG, MSCT, MR). Terapijski pristup ponajprije podrazumijeva smanjiti pacijentu bol medikamentoznom terapijom – NSAR- uvijek se pridržavajući principa primjene najmanje djelotvorne doze kroz najkraće potrebno vrijeme ( uzimajući u obzir i eventualne komorbiditete). Uz medikamentoznu terapiju analgeziju postižemo i elekroterapijom u sklopu fizikalne terapije (TENS, DDS, IF, UZV...). Osim smanjenja boli jednako je važno poboljšati i održati funkciju kralježnice te educirati pacijenta o vježbama opsega pokreta i snaženja stabilizatora kralježnice. Mnoštvo je medicinskih vježbi i programa koji pomažu bolesnicima poboljšati funkciju kralježnice i osnažiti mišiće a odabir ponajprije ovisi o stanju u kojem se pojedinac nalazi te o supstratu koji je doveo do akutne križobolje. Idealan pristup bi uvijek bio 1 na 1 gdje jedan terapeut radi individualno sa svakim pacijentom , korigira ga i vježbe prilagođava individulano, poput DNS (dinamička neuromuskularna stabilizacija) tretmana ili McKenzie pristupa. No u svakodnevnim prilikama zbog nedostatnog broja fizioterapeuta svaki pacijent ne pohađa individualni pristup već je većina pacijenta sa blažom siptomatologijom uključena u grupe medicinske ili hidro gimnastike. Kao uspješne metode liječenja akutne križobolje pokazale su se i metode manualne terapije te metode intermitentne trakcije kralježnice naravno uvijek u kombinaciji sa terapijskim vježbama. Za uspješno konzervativno liječenje akutne križobolje , kao i prevenciju recidiva, od iznimne je važnosti sa bolesnikom uspostaviti dobar odnos, pomoći mu da shvati kao je u liječenju njegovog stanja najbitnija karika on sam, motivirati ga što ranijem povratku aktivnostima svakodnevnog života i povratku na posao te educirati o promjeni životnih navika poput reguliranja tjelesne težine, svakodnevnom vježbanju i zdravoj prehrani.