Cilj istraživanja: Ispitati povezanost kliničkih karakteristika epilepsije, demografskih i etioloških obilježja, te broja antiepileptika u terapiji s težinom i pojavnošću različitih vrsta nuspojava antiepileptičke terapije. Nacrt studije: Presječna studija s povijesnim podacima. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 370 bolesnika koji su pregledani u neuropedijatrijskoj ambulanti Opće županijske bolnice Požega u razdoblju od 2013. do 2023., od kojih je 66 bolesnika imalo nuspojave. Podaci su prikupljeni iz povijesti bolesti bolesnika, a uz suglasnost roditelja. Rezultati: Istraživanje je provedeno na 66 ispitanika oboljelih od epilepsije koji su razvili nuspojave na farmakoterapiju antiepilepticima, od kojih je 30 muškog spola i 36 ženskog spola. Medijan dobi bio je 107 mjeseci. Učestalost nuspojava iznosila je 17,84 %. Većina ispitanika imala je idiopatsku epilepsiju (80,3 %) i bila je na monoterapiji (83,4 %). Najučestaliji lijek koji je izazvao nuspojave je valproat, a većinom su nuspojave bile blage i prolazne. Najučestalije nuspojave bile su kognitivne smetnje i umor/pospanost. Nije pronađena značajna povezanost kliničkih karakteristika epilepsije, te demografskh i etioloških čimbenike s pojavnošću i težinom nuspojava antiepileptika. Također, nisu pronađene razlike između broja antiepileptika u terapiji s obzirom na obilježja nuspojava. Zaključak: Rezultatima istraživanja nije potvrđena statistički značajna razlika između djece različitih demografskih obilježja, etioloških i kliničkih karakteristika epilepsije, te različitog broja lijekova u terapiji i pojave i težine nuspojava. Učestalost nuspojava antiepileptičke terapije bila je relativno mala, a nuspojave većinom blage i prolazne.